Untitled Document

Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike-SMNGA, su redovnice i iznad svega misionarke. One se posvećuju preko zavjeta poslušnosti, čistoće i siromaštva. Prvo za jedno vrijeme a poslije zaključuju sa doživotnim zavjetima.

Dolaskom u Alžir početkom 1867. god., mons. Lavigerie imao je u srcu misionarski projekt, ne samo za svoju biskupiju, već za cijelu Afriku. 1868. god. utemeljio je jednu skupinu, Misijonari od Afrike, koji su imenovani za evangelizaciju afričkih naroda. Bio je uvjeren da se ova evangelizacija neće moći ostvariti bez žene, redovnice apostole. Samo se one mogu približiti ljudima, osobito ženama, tako mogu ući i u afričke obitelji kako bi se tranformirale iznutra preko Radosne Vijesti. Zbog toga 1869. god. Mons.Lavigerie utemeljio je kongregaciju: Sestre Misionarke Nase Gospe od Afrike. Na pocetku Kongregacija je bila biskupijskog prava a 1887. god. je pod Pontifikacijskim pravom što znači, pod pravom sv. Stolice.

Kao što je Isus ostavio svoj mali svijet Nazaret da proglasi Dobru Vijest Spasenja, prvo u Galileji a poslije u Jeruzalemu, tako su i Sestre Misionarke Nase Gospe od Afrike ostavile svoju obitelj, svoju župu i rodno mjesto. Ali ostaviti obitelj, župu, rodno mjesto, ne znači zaboraviti sve i svakoga i prekinuti svaku vezu. Uvijek je bilo i bit će važno za nas, održati sve veze sa svime i svakim u našem rodnom mjestu. Ova veza, nastavlja se uvijek prema mogućnostima transporta, vraćamo se u rodno mjesto na odmor, te na taj način dijelimo važne trenutke obiteljskog života. Ti trenuci pružaju nam mogućnost da i mi podijelimo s njima vrijednosti misijskog života, iznad svega radost što možemo navjestiti Radosnu Vijest Isusa Krista.

Biti misionarka znači, biti poslana drugim narodima. Ovo poslanje ima korjenje u Svetom Trojstvu. Krist je bio poslan u svijet od Oca. Sam Otac izabrao je svoga Sina za ovo poslanje u trenutku Njegova krštenja u rijeci Jordan. Nakon toga, Isus izabire apostole i šalje ih da navješćuju Radosnu Vijest svim narodima. Daruje svoga Duha i time potvrđuje misijsko poslanje. Utemeljena je Crkva na dan Duhova.
Ovo apostolsko poslanje za Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike ima posebnu dimenziju i važnost.

Imenovanje nadbiskupa Lavigerie za Alžir, dogodilo se prije dolaska u Alžiriju. Lavigerie, pise svome prijatelju: “Alžirija je zemlja jednih otvorenih vrata Providnosti za jedan kontinent od 200 milijona ljudi. Ovdje, iznad svega, trebamo prenositi dijelo katoličkog apostola”.
U ono vrijeme, nijedna redovnička zajednica nije ulazila u unutrašnjost Afrike. Prvi misionari su dolazili samo na rubne dijelove kontinenta. Kasnije, misionari su riskirali i ušli na veće otkrivanje, stoga Lavigerie stavlja svoje misionare i u središte kontinenta.

Crkva daje mogućnosti svakom njezinom članu da ostvaruje svoj poziv onako kako osjeća da je pozvana od Boga.
Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike ne dolaze samo iz Europe i Amerike nego i iz Afrike. Ovaj poziv se ostvaruje unutar naše internacionalne i interkulturalne zajednice, uvijek poslane drugim narodima i kulturama. U Alžiriju na primjer, na pocetku zajednice su bile poslane u daljnjim i nepoznatim regijama, gdje su se stvarale male župske zajednice.Ovaj način je isto jedan aspekt i obilježje naše zajednice.

Na dan Duhova, pošto su apostoli počeli propovijedati Božja čudesa, svi stanovnici Jeruzalema su se razumijeli i svaki narod je čuo svoj jezik. Tako da, poslanje drugim narodima, Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike-SMNGA, žele biti otvorene drugim kulturama, poznavajući različite jezike, te na taj način, propovijedajući Radosnu Vijest svatko može razumijeti svoj jezik, prema njihovoj kulturi, mentalitetu itd.

Upoznati jezik i kulturu naroda gdje smo poslane, za nas ima temeljnu važnost. Sestre misionarke ne mogu ići ljudima u susret preko jednog prevodioca i podjeliti s njima patnje i radosti te ući u njihovu realnu svagdašnjicu. Isto tako mi ne možemo ostati zatvorene u našim samostanima i kućama i čekati da će ljudi toga mjesta doći do nas. Nego, naš zadatak je izaći im u susret, ući među njih i živjeti u kućama sličnim njihovima. Trudimo se u jednostavnosti i istinitosti unijeti bratstvo i sestrinstvo. Ovaj način jednostavno je orijentiran, što potvrđuje i prilagođavanje njihovom odjevanju. Na početku sestre su se prilagodile tadašnjem načinu odjevanja žena, tamo gdje su naše prve sestre počele svoju prvu misiju.
Isto tako danas u naše vrijeme, prilagođavaju se mjestu gdje su poslane, što znači i čuvanje jednostavnosti.

Križ, kojeg nose na vratu, središnji i temeljni znak kao redovnice i misionarke.

Svaka sestra, dobiva jednu misiju u vjeri i radosti prema svojim mogućnostima te svaka se suočava s potrebama naroda kome je poslana. Vrlo je bitno za našu Kongregaciju da svojim članovima i djevojkama u formaciji osigura profesionalnu, intelektualnu i teološku formaciju da mogu u što boljim mogućnostima ostvariti svoju misiju. U realnim potrebama današnjice, naše se sestre orijentiraju totalno i cijelovito. Suočavaju se s konkretnom situacijom, tako da svaka sestra daje cijelu sebe u okviru svojih mogućnosti, i svojom kompetencijom u otvorenim slijedećim mogućnostima:

-Prva Evangelizacija, uvijek aktualna u jednoj Africi gdje afrički narodi ne poznaju Isusa Krista.

-Islamsko-krišćanski dijalog, u Africi gdje napetosti između kršćana i muslimana potiču da suradnja između vjernika druge religije je vrijedan korak na putu mira i pomirenja.

-Situacija nepravednosti, nesreće, sile, odbaćenja i rat protiv novog sklavizma i robovanja.

-Odgoj i formacija osoba, pružiti im pogled u skladu s njihovim sredstvima i mogućnostima da mogu reagirati samopouzdanjem i povjerenjem u njihovom narodu.

Biti, Tout à tous-Sve svima, ovo je moto, postavljen od utemeljitelja Lavigerie. Isto tako pokretač i moto Sestara Misionarki Naše Gospe od Afrike(SMNGA), u jednostavnosti života, poniznosti, ljubavi, na početku vođena od prve generalne poglavarice, Marie Salomè, koja je, sa velikim potencijalom nastavila realizirati projekat našega utemelitelja.

Lucie Pruvost, SMNDA

	POSVEĆENE IZNAD SVEGA MISIONARKE ZA AFRIKU
	Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike-SMNGA, su redovnice i iznad svega misionarke. One se posvećuju preko zavjeta poslušnosti, čistoće i siromaštva. Prvo za jedno vrijeme a poslije zaključuju sa doživotnim zavjetima. Dolaskom u Alžir početkom 1867. god., mons. Lavigerie imao je u srcu misionarski projekt, ne samo za svoju biskupiju, već za cijelu Afriku. 1868. god. utemeljio je jednu skupinu, Misijonari od Afrike, koji su imenovani za evangelizaciju afričkih naroda. Bio je uvjeren da se ova evangelizacija neće moći ostvariti bez žene, redovnice apostole. Samo se one mogu približiti ljudima, osobito ženama, tako mogu ući i u afričke obitelji kako bi se tranformirale iznutra preko Radosne Vijesti. Zbog toga 1869. god. Mons.Lavigerie utemeljio je kongregaciju: Sestre Misionarke Nase Gospe od Afrike. Na pocetku Kongregacija je bila biskupijskog prava a 1887. god. je pod Pontifikacijskim pravom što znači, pod pravom sv. Stolice. Kao što je Isus ostavio svoj mali svijet Nazaret da proglasi Dobru Vijest Spasenja, prvo u Galileji a poslije u Jeruzalemu, tako su i Sestre Misionarke Nase Gospe od Afrike ostavile svoju obitelj, svoju župu i rodno mjesto. Ali ostaviti obitelj, župu, rodno mjesto, ne znači zaboraviti sve i svakoga i prekinuti svaku vezu. Uvijek je bilo i bit će važno za nas, održati sve veze sa svime i svakim u našem rodnom mjestu. Ova veza, nastavlja se uvijek prema mogućnostima transporta, vraćamo se u rodno mjesto na odmor, te na taj način dijelimo važne trenutke obiteljskog života. Ti trenuci pružaju nam mogućnost da i mi podijelimo s njima vrijednosti misijskog života, iznad svega radost što možemo navjestiti Radosnu Vijest Isusa Krista. Biti misionarka znači, biti poslana drugim narodima. Ovo poslanje ima korjenje u Svetom Trojstvu. Krist je bio poslan u svijet od Oca. Sam Otac izabrao je svoga Sina za ovo poslanje u trenutku Njegova krštenja u rijeci Jordan. Nakon toga, Isus izabire apostole i šalje ih da navješćuju Radosnu Vijest svim narodima. Daruje svoga Duha i time potvrđuje misijsko poslanje. Utemeljena je Crkva na dan Duhova. Ovo apostolsko poslanje za Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike ima posebnu dimenziju i važnost. Imenovanje nadbiskupa Lavigerie za Alžir, dogodilo se prije dolaska u Alžiriju. Lavigerie, pise svome prijatelju: “Alžirija je zemlja jednih otvorenih vrata Providnosti za jedan kontinent od 200 milijona ljudi. Ovdje, iznad svega, trebamo prenositi dijelo katoličkog apostola”. U ono vrijeme, nijedna redovnička zajednica nije ulazila u unutrašnjost Afrike. Prvi misionari su dolazili samo na rubne dijelove kontinenta. Kasnije, misionari su riskirali i ušli na veće otkrivanje, stoga Lavigerie stavlja svoje misionare i u središte kontinenta. Crkva daje mogućnosti svakom njezinom članu da ostvaruje svoj poziv onako kako osjeća da je pozvana od Boga. Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike ne dolaze samo iz Europe i Amerike nego i iz Afrike. Ovaj poziv se ostvaruje unutar naše internacionalne i interkulturalne zajednice, uvijek poslane drugim narodima i kulturama. U Alžiriju na primjer, na pocetku zajednice su bile poslane u daljnjim i nepoznatim regijama, gdje su se stvarale male župske zajednice.Ovaj način je isto jedan aspekt i obilježje naše zajednice. Na dan Duhova, pošto su apostoli počeli propovijedati Božja čudesa, svi stanovnici Jeruzalema su se razumijeli i svaki narod je čuo svoj jezik. Tako da, poslanje drugim narodima, Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike-SMNGA, žele biti otvorene drugim kulturama, poznavajući različite jezike, te na taj način, propovijedajući Radosnu Vijest svatko može razumijeti svoj jezik, prema njihovoj kulturi, mentalitetu itd. Upoznati jezik i kulturu naroda gdje smo poslane, za nas ima temeljnu važnost. Sestre misionarke ne mogu ići ljudima u susret preko jednog prevodioca i podjeliti s njima patnje i radosti te ući u njihovu realnu svagdašnjicu. Isto tako mi ne možemo ostati zatvorene u našim samostanima i kućama i čekati da će ljudi toga mjesta doći do nas. Nego, naš zadatak je izaći im u susret, ući među njih i živjeti u kućama sličnim njihovima. Trudimo se u jednostavnosti i istinitosti unijeti bratstvo i sestrinstvo. Ovaj način jednostavno je orijentiran, što potvrđuje i prilagođavanje njihovom odjevanju. Na početku sestre su se prilagodile tadašnjem načinu odjevanja žena, tamo gdje su naše prve sestre počele svoju prvu misiju. Isto tako danas u naše vrijeme, prilagođavaju se mjestu gdje su poslane, što znači i čuvanje jednostavnosti. Križ, kojeg nose na vratu, središnji i temeljni znak kao redovnice i misionarke. Svaka sestra, dobiva jednu misiju u vjeri i radosti prema svojim mogućnostima te svaka se suočava s potrebama naroda kome je poslana. Vrlo je bitno za našu Kongregaciju da svojim članovima i djevojkama u formaciji osigura profesionalnu, intelektualnu i teološku formaciju da mogu u što boljim mogućnostima ostvariti svoju misiju. U realnim potrebama današnjice, naše se sestre orijentiraju totalno i cijelovito. Suočavaju se s konkretnom situacijom, tako da svaka sestra daje cijelu sebe u okviru svojih mogućnosti, i svojom kompetencijom u otvorenim slijedećim mogućnostima: -Prva Evangelizacija, uvijek aktualna u jednoj Africi gdje afrički narodi ne poznaju Isusa Krista. -Islamsko-krišćanski dijalog, u Africi gdje napetosti između kršćana i muslimana potiču da suradnja između vjernika druge religije je vrijedan korak na putu mira i pomirenja. -Situacija nepravednosti, nesreće, sile, odbaćenja i rat protiv novog sklavizma i robovanja. -Odgoj i formacija osoba, pružiti im pogled u skladu s njihovim sredstvima i mogućnostima da mogu reagirati samopouzdanjem i povjerenjem u njihovom narodu. Biti, Tout à tous-Sve svima, ovo je moto, postavljen od utemeljitelja Lavigerie. Isto tako pokretač i moto Sestara Misionarki Naše Gospe od Afrike(SMNGA), u jednostavnosti života, poniznosti, ljubavi, na početku vođena od prve generalne poglavarice, Marie Salomè, koja je, sa velikim potencijalom nastavila realizirati projekat našega utemelitelja. Lucie Pruvost, SMNDA













	Simboli koji nas ujedunjuju kao Sestre Misionarke naše Gospe od Afrike
	Križ, bez Raspetoga, predstavlja Kristovo uskrsnuće. Time mi se osjećamo pozvane proglasiti Krista uskrsloga isto tako koji je uskrišavao I obnovio svijet preko bratsvene ljubavi. Naš križ isto tako “smo mi”, jedan vidljiv znak koji nas ujedinjuje. Afrička karta, koja znači da ovaj kontinenat predstavlja više stvari ; Afrika je razlog biti SMNGA (Sestre Misionarke Naše Gospe od Afrike). U Afriku, kakvo god bila naše porijeklo, mi se osiječamo kod kuće. Afrika je jedan bogat kontinenat na geografskom pogledu, ekonomskom (još puno toga za otkriti) kulturnom ( a različitostima, religijama, tradicijama i načinu djelovanja) ali sa svim tim različitostima ima još puno mjesta. Je, jedan topao kontinenat koji pruža ruke da primi druge (u generalnom), ali je isto tako jedan kontinenat koji je u potrebi u svim aspektima: na razvijanju, zdravstvu, odgoju, leadership,itd. Afrika, treba isto tako Isusa uskrsloga preko današnjih apostola, i sve one dobre volje. Za mene sr.Anafrida, porijeklom afrikanka, Afrika je kontinenat u koje je moje porijeklo i koje predstavlja “ kod mene”
	Pelikan i “Ljubav” simboliziraju duhovnost koje je cardinal Charles Lavigerie-naš utemelitelj,je želio nama predstaviti dar našega “biti” na sliku Isusa Krista.
	Anafrida Biro